Šetnja onim najživljim delom
Connecticut avenije
Ovaj tekst pokušava da da opis Connecticut
avenije u delu NW, severozapadnog Vašingtona između Rock Creek
reke i kraja oko Dupont circle-a kao centralne
Vašingtonske ulice. Reč centralna ne znači da se ova ulica nalazi samo u centru
grada, već da predstavlja okosnicu života ovoga grada kao najveća avenija koja
se prostire niz čitav NW, severozapadni Vašington, prolazi kroz nekoliko
naselja DC-a i Maryland-a u kojima po statistikama žive najviše obrazovani
ljudi Sjedinjenih Država i ljudi visokih primanja. Iz Washington DC-a avenija severno
prelazi u drugu državu, Maryland i završava se dosta kilometara dublje
ulivajući se u Leisure world park u Maryland Montgomery County-ju. Reč centralna znači da je i obavezno morate posetiti, makar restorane i barove oko Dupont Circle trga jer ćete zasigurno upoznati dobre i srdačne ljude. Mnogi kažu da je nemoguće izaći a ne upoznati nekog u DC-u. Iz toga razloga mnogi ovaj grad smatraju i najlepšim gradom u kome su bili. Drugi razlog je arhitektura i istorija a u svemu tome značajano doprinosi ova izuzetno dugačka avenija. Po
njoj su naređani nekoliko najznačajnijih gradskih trgova i objekata, a oko nje
rasuta upečatljiva naselja i karakteristične tačke ovog grada.
U delu koji je ovde opisan avenija prelazi preko Rock Creek
reke preko William Howard Taft Bridge mosta ispod
koga prolazi reka i autoput okovan gustom tipičnom severnoameričkom šumom.
Severno niz ulicu, u blizini mosta
se se nalazi zoološki vrt „National Zoological Park“,
a dalje Woodley Park,
Cleveland
Park, and Chevy Chase, D.C krajevi grada. U ovom
delu pretežno stambeni objekti, tj kuće Edvardijanskog tipa, kao i visoke
zgrade Art Deco gradnji, sa prilazima
prepunim bilja, drveća i cveća ostavljaju prolaznika u idiličnom raspoloženju i
sa željom da tu ostane duže i duže ali i da se vrati. U jesenje vreme guste
krošnje gusto poređanog drveća niz aveniju i okolne ulice pridobijaju one poznate
žute i crvene boje. Lišće koga ima i na
krošnjama i rasutog po ulici, a potpomognuto biljkama i cvećem iz bašti i prilaza
zgradama uredno podšišanih i rasutih u redu ili organizovanom haosu, ostavlja
prolaznika u utisku da se nalazi u prirodi u kojoj je umetnuta po koja kućica,
a ne u gradskoj sredini u kojoj su posađene biljke. Na kraju tako je najverovatnije
ovaj stari kraj i nastao, umetanjem kuća u šumu, a ulice i ostali betoni su tek
kasnije pridošli. Ovaj utisak posebno je jak u susednim ulicama kao što je 20th,
19th i 18th street kao i Columbia Rd koje vode ka Duke Ellington Memorial Bridge
mostu i još jednom prelazu preko reke. Penjući
se uzbrdo prolazimo pored ambasada brojnih zemalja i zgrada interesantne unutrašnje
i spoljašnje arhitekture. Kraj levo i desno od Connecticut avenije se naziva Kalorama.
Polako izbijamo na T ulicu i hotel „Hilton Washington“ u obliku nedovršenog slova M koji dominira ćoškom sa T ulicom i najavljuje promenu ambijenta. Deo Connecticut avenije izmedju T ulice i M ulice predstavlja najživlji deo ove avenije. Prvo, na uglu sa T ulicom nalazi se spomenik i park Major General George B. McClellan-a, „St.Margaret Episcopal Church“ crkva i nekoliko kuća koje čine ruski kulturni centar sa barom i restoranom.
Polako izbijamo na T ulicu i hotel „Hilton Washington“ u obliku nedovršenog slova M koji dominira ćoškom sa T ulicom i najavljuje promenu ambijenta. Deo Connecticut avenije izmedju T ulice i M ulice predstavlja najživlji deo ove avenije. Prvo, na uglu sa T ulicom nalazi se spomenik i park Major General George B. McClellan-a, „St.Margaret Episcopal Church“ crkva i nekoliko kuća koje čine ruski kulturni centar sa barom i restoranom.
„Board room“ - nalik klasičnom američkom baru, ovaj bar ipak to nije. Iako se u njemu nalazi ogroman šank u kojem se osim 7-8 vrsta točenog piva služi i pregršt jačeg alkohola koje je uredno poređano na zidu preko puta, a iznad koga su poređani mnogobrojni ravni ekrani za uživanje u sportskim događajima, ovaj bar je u stvari stecište ljubitelja društvenih, stonih igara ali i svih onih koji bi da se zabave uz jednu od istih ili samo borave u atmosferi vreve i dobrog raspoloženja. Uvek pun, nekim danima dupke pun, „Board room“ je idealno mesto za izaći sa društvom, zabaviti se uz igru koju za povoljnih 2 dolara pozajmite, izači sam, upoznati izrazito raspoložene i dobronamerne ljude, izaći sam i gledati meč, izači u društvu i piti pivo, pričati, gledati meč. Nijedno veče u ovom baru nije pogrešno za izači. Nedeljno popodne ponajmanje. Svi oni koji imaju snage za još pića posle subotnjeg izlaska tu dolaze da alkoholom izbiju alkohol, a oni koji nemaju snage tu dolaze da lenčare u toploj atmosferi nedeljnog popodneva i familijarnom ambijentu gde se oko stola sa prijateljima zavrti karta ili kockica. Više o ovom baru na njihovom sajtu a proitajte i utiske: http://boardroomdc.com/
Odmah uz njega nalazi se „Black fox“, bar koji ugošćava
ljubitelje jazz-a. Muzičari često postavljeni u izlogu kafea, sami sebe tako
reklamiraju. Muzika je uvek visokog kvaliteta, a pored te male scene smeštene u
izlogu postoji i scena u donjem nivou kafea gde je klavir i kožne udobne
stolice. Hrana je ukusna, a poseban je akcenat na pićima i koktelima. Ovde se
mogu naći alkoholi koje u drugim barovima nema, alkoholi karakteristični za
neke udaljene ćoškove sveta, te bar
tender-i prave koktele koji su specijaliteti kuće. Atmosfera je uvek
vesela, prijatna, a upotpunjava je prisustvo ljudi različite seksualne
orijentacije. Više o baru: http://www.blackfoxlounge.com/.
Sa druge strane ova dva bara je ArtJamz.
Osnovan 2010. godine u Vašingtonu, ArtJamz je Američki originalni javni Art
Studio i dnevni boravak, javni atelje i galerija, prvi prostor koji kombinuje druženja, piće i
kreativnu govor, prostor koji omogućava da oslobodite svog unutrašnjeg umetnika.
Kako funkcioniše: u samom klubu imate
mogućnost da izaberete veličinu platna koje vam odgovara i vreme, a boje i
različit materijal vam je sav na raspolaganju. Pored platna možete izabrati neku
Street art Doll lutku te obojiti ovaj
beli model. Postoje paketi koji uključuju piće a možete lepo i da pijete a la carte. Ko neće da crta na platnu ili
lutki može da kupi neke umetnine tu nastale, potpiše se ili nacrta nešto na
zidu, priča, druži se uživa. U klubu se u svakom trenutku nalazi neko ko vam
može dati osnovne insturkcije o crtanju i uskočiti vam u pomoć, a klub
organizuje i sesije gde se održavaju predavanja o umetnosti i tehnikama, kao i
privatne i poslovne događaje. Vašingtonski must
do http://artjamzdc.com/.
Nizvodno ka Dupont circle-u proćićete pored
Sajentološke crkve, interesantne građevine u crvenom kamenu, i brojnih
restorana italijanske, brze američke ili meksičke, kao i luksuzne američke i po
neke drugačije kuhinje.
I tu baš na mestu gde se Connecticut avenija deli na
onu koja ostaje nad zemljom i kruži oko Dupont Circle-a i onu koja ponire pod
zemlju da bi ušla u tunel koji ide ispod Dupont Circle-a, nalazi se radnja
jednog neuobičajenog fotografa. Claude Taylor je voleo da putuje- Imao je i tu
šansu da radi za američku vladu i sa njom prođe pola sveta. Ali Claude Taylor
voli i prizore iz svog grada i svoje države te oni čine najveći deo kolekcije,
ali i interesantne slogane, znake, grafite, ili prizore hrane. U ovoj maloj i
interesantnoj radnji u broju 1627 možete naći sve njegove fotografije u malom,
srednjem i velikom formatu. Iako deluje kao da je radove radio ogroman broj
fotografa, 100% fotografija je autorsko delo Claude Taylora koji je obišao
većinu zemalja skoro svih kontinenata.
Ovo je dobro mesto da vidite one ćoškove grada koje nećete stići u svom
kratkom boravku i kratkom životu, ili ih nećete primetiti ili naći.
I tu baš na mestu gde se Connecticut avenija deli na
onu koja ostaje nad zemljom i kruži oko Dupont Circle-a i onu koja ponire pod
zemlju da bi ušla u tunel koji ide ispod Dupont Circle-a, nalazi se radnja
jednog neuobičajenog fotografa. Claude Taylor je voleo da putuje- Imao je i tu
šansu da radi za američku vladu i sa njom prođe pola sveta. Ali Claude Taylor
voli i prizore iz svog grada i svoje države te oni čine najveći deo kolekcije,
ali i interesantne slogane, znake, grafite, ili prizore hrane. U ovoj maloj i
interesantnoj radnji u broju 1627 možete naći sve njegove fotografije u malom,
srednjem i velikom formatu. Iako deluje kao da je radove radio ogroman broj
fotografa, 100% fotografija je autorsko delo Claude Taylora koji je obišao
većinu zemalja skoro svih kontinenata.
Ovo je dobro mesto da vidite one ćoškove grada koje nećete stići u svom
kratkom boravku i kratkom životu, ili ih nećete primetiti ili naći.
U tom nivou treba istaći i 2 mesta za odličan
zalogaj. Jedno je pre svega za zalogaj, sa kompletnim servisom za barom ili u stilizovanim
barskim stolovima koji su raspoređeni u nekoliko redova unutar restorana ili u
prijatnoj bašti. „Circa Dupont“ je restoran pristupačnih cena za ljude koji
poštuju ukusnu porciju i kombinaciju, dobar servis ali ne i obavezno pozamašan
zalogaj.
Za ljubitelje nešto većih porcija i to
interesantnog ukusa, jedan lokal, iako svojim imenom indirektno poziva na
ručak, nudi upravo sve da biste iz njega izašli zadovoljni i punog stomaka.
Pogotovo ako uzmete dezert. Kuvari su majstori, restoran nije luksuzan, u
stvari i nije restoran, već knjižara u kojoj može da se jede. A što bi rekla
konobarica „ovde je stvarno svako jelo dobro, ja ti garantujem“. I što je interesantno, postoji preporučeno
pivo uz svako jelo. Sa razlogom uvek puni. "Kramerbooks & Afterwords
Cafe“,
http://www.kramers.com
. Da, imaju i dosta knjiga, prilično dosta. I odlične kolače.
Posle „Starbucks“-a i ponekog drugog restorana
ili prodavnice dolazi se do Dupont Circle trga. Ovaj trg, koji je i bio
planiran u inicijalnom planu izgradnje Vašingtona Pierre Charles L'Enfant-a, nekada je nosio
ime Pacific Circle, no od 1882 odlukom
kongresa nosi ime Dupont Circle. Upravo sve u ovom delu grada naginje ka ovom trgu. On predstavlja mesto odakle zrakasto se ide ka najlepšim delovima za stanovanje, ulicama sa ambasadama, ulicama sa hotelima. On predstavlja mesto zabave, noćnog provoda, restorana. On predstavlja mesto gde ćete izaći i u roku od pola sata upoznati ljude sa kojima ćete pričati celu noć, koji će vas odmah prihvatiti, ljudi koje neće zanimati neka vaša tajna ili neka vaša istorija koliko će ih zanimati da se u tom trenutku i vi i oni dobro ispričati i družite. Za razliku od mnogih drugih gradova, ge će se te jednonoćna poznanstva završiti za 20 minuta ili posle 2 3 izgovorene rečenice, ovde ćete upoznati i ljude s kojima ćete ostati prijatelji mnogo duže. Interesantno je da postoji velika šansa da vam neko priđe i započne razgovor čak i ako je već u društvu. Isto tako interesantno je da je večina ljudi dobro obrazovanih i upućenih u svetske prilike i karakteristike različitih krajeva sveta, te nemojte se iznenaditi ako sa njima započnete razgovor sličan onom koji biste vodili sa vašim sunarodnicima. Za sve ljude iz Srbije ovo je kraj u kome radi veliki broj mladih i kao kelneri i kao obezbeđenje. Po pravilu svi su nasmejani, relaksirani, uslužni i druželjubivi i radi da razmene reči i kontakt i udele savete. Ono što raduje jeste da deluje da su zadovoljni i da im dobro ide, a kako kažu, jedni drugima se nađu i zahvalni su drugim sunarodnicima koji ovde žive. Ukratko, u ovom kraju vas očekuje srdačan prijem i mogućnost da u kratkom roku steknete draga poznanstva sa ljudima koji su po pravilu samim dolaskom u Ameriku već Amerikanci i da doživite iznenadan provod, jer u Americi je sve moguće, pa čak i ako nikad niste znali da se zabavite.
Lep park na sredini u kome se može odmoriti i u kome se mogu sresti ljudi koji upražnjavaju različite aktivnosti, meditiraju, uživaju ili rade nešto za sebe, predstavlja i mesto okupljanja LGBT populacije. Na žalost mogu se sresti i beskućnici koji su skoro uvek tu, nasmejani, druželjubivi i najčešće retko usamljeni, jer ljudi prolaze nekako često ovuda. Oko samog trga u okviru većih poslovnih zgrada postoje različite radnje, a interesantni su „Bar Dupont“, prestižni bar i „Books-a-Million“ knjižara u kojoj se takođe može prezalogajiti ili odigrati neki šah ili neka druga igra.
I onda kada obiđete ili preprečite Dupont
Circle i nastavite dalje avenijom, prvo se okrepite uz tople i sveže krofne, pa
pređete preko na dobre cup cake-ove i
spremni ste da zakoračite u svete krajeve noćnih klubova i barova Washington
DC-a. Jednim za drugim se smenjuju „Big Hunt“ pab, sa 3 šanka , preko 30 vrsta točenog piva 3 sale i
terasom, ekranima za praćenje utakmica, juke box-om, organizovanom predstavama i
večerima komedije, zatim „Citron“ bar latinske muzike u kome se sredom uveče
uči salsa, a petkom i subotom doživljavaju momenti latinske vreline uz blago
ludilo koje je posledica pića i atmosfere ovoga kraja, a koja nekako kulminira u
ovom baru. Gosti dolaze i odlaze od 9 časova, mnogi već tada počinju da plešu,
jer i ovaj bar nudi nekoliko sala, pa dok jedni ručaju drugi troše kalorije, a
posle 11h neki su na podijumu, neki na šanku a neki na stolu, svi uglavnom
mrdaju. Veliki broj gostiju i jeste poreklom iz latinske amerike te su njihovi
pokreti u ritmu muzike oni autentični. Potom „Madhater“ sa velikim šankom, uvek
pun pre svega ljudi koji drže do svog izgleda, često ne i do svog zdravlja
(oskudno obučeni za temperature koje zimi pogađaju DC), i ljudi koji vole dobru
klupsku atmosferu. Slično je i u bary „Gryphon“ no on je čini se za one malo
„dubljeg džepa“. Za dobru atmosferu u kojoj se mešaju ljudi pozitivnog raspoloženja,
a različitog etničkog i socijalnog porekla, ljudi koji nemaju predrasuda i
znaju i kako da se zabave i podele trenutke jedni s drugima, najtoplije
preporuke idu „18th street Lounge“ baru . Ako pročitate kritike videčete zašto.
Jednostavno a dobro. Muzika – miks funky-a,
diska, house-a i nekih drugih stilova
koje ljubitelji modernog zvuka znaju bolje, no svaka pesma nateruje na ples, a
pleše se u paru, u krugu, za sebe. U svakom slučaju podržani ste od okoline, pa
nek svako pokaže šta zna i hoće. Ako je bitno, onda da istaknemo da je dekor
kao u kući s početka 20-og veka što
doprinosi osećaju kućne žurke. Ovaj bar se u stvari ne nalazi u Connecticut
aveniji ali se nalazi tik uz nju, no ne treba ga preskočiti. http://www.eighteenthstreetlounge.com/
Dalje avenija prolazi kroz poslovni deo i
izbija na „Belu kuću“. Po neki restoran razbije monotoniju velikih zgrada no
poslovni deo ostavićemo za poslovne sate, mi našu priču završavamo ovde.
















0 comments:
Post a Comment