9.19.2013

Connecticut avenija, centralna ulica Washington DC NW, ulica dobrih ljudi, dobre zabave, dobrog osećaja


Šetnja onim najživljim delom Connecticut avenije

Ovaj tekst pokušava da da opis Connecticut avenije u delu NW, severozapadnog Vašingtona između Rock Creek reke  i kraja oko Dupont circle-a kao centralne Vašingtonske ulice. Reč centralna ne znači da se ova ulica nalazi samo u centru grada, već da predstavlja okosnicu života ovoga grada kao najveća avenija koja se prostire niz čitav NW, severozapadni Vašington, prolazi kroz nekoliko naselja DC-a i Maryland-a u kojima po statistikama žive najviše obrazovani ljudi Sjedinjenih Država i ljudi visokih primanja. Iz Washington DC-a avenija severno prelazi u drugu državu, Maryland i završava se dosta kilometara dublje ulivajući se u Leisure world park u Maryland Montgomery County-ju. Reč centralna znači da je i obavezno morate posetiti, makar restorane i barove oko Dupont Circle trga jer ćete zasigurno upoznati dobre i srdačne ljude. Mnogi kažu da je nemoguće izaći a ne upoznati nekog u DC-u. Iz toga razloga mnogi ovaj grad smatraju i najlepšim gradom u kome su bili. Drugi razlog je arhitektura i istorija a u svemu tome značajano doprinosi ova izuzetno dugačka avenija. Po njoj su naređani nekoliko najznačajnijih gradskih trgova i objekata, a oko nje rasuta upečatljiva naselja i karakteristične tačke ovog grada.
U delu koji je ovde opisan  avenija prelazi preko Rock Creek reke preko William Howard Taft Bridge mosta ispod koga prolazi reka i autoput okovan gustom tipičnom severnoameričkom šumom. Severno niz ulicu,  u blizini mosta se  se nalazi zoološki vrt „National Zoological Park“, a dalje Woodley Park, Cleveland Park, and Chevy Chase, D.C krajevi grada. U ovom delu pretežno stambeni objekti, tj kuće Edvardijanskog tipa, kao i visoke zgrade Art Deco gradnji,  sa prilazima prepunim bilja, drveća i cveća ostavljaju prolaznika u idiličnom raspoloženju i sa željom da tu ostane duže i duže ali i da se vrati. U jesenje vreme guste krošnje gusto poređanog drveća niz aveniju i okolne ulice pridobijaju one poznate žute i crvene boje.  Lišće koga ima i na krošnjama i rasutog po ulici, a potpomognuto biljkama i cvećem iz bašti i prilaza zgradama uredno podšišanih i rasutih u redu ili organizovanom haosu, ostavlja prolaznika u utisku da se nalazi u prirodi u kojoj je umetnuta po koja kućica, a ne u gradskoj sredini u kojoj su posađene biljke. Na kraju tako je najverovatnije ovaj stari kraj i nastao, umetanjem kuća u šumu, a ulice i ostali betoni su tek kasnije pridošli. Ovaj utisak posebno je jak u susednim ulicama kao što je 20th, 19th i 18th street kao i Columbia Rd   koje vode ka Duke Ellington Memorial Bridge mostu i još jednom prelazu preko reke.  Penjući se uzbrdo prolazimo pored ambasada brojnih zemalja i zgrada interesantne unutrašnje i spoljašnje arhitekture. Kraj levo i desno od Connecticut avenije se naziva Kalorama. 



Polako izbijamo na T ulicu i hotel „Hilton Washington“ u obliku nedovršenog slova M koji dominira ćoškom sa T ulicom i najavljuje promenu ambijenta. Deo Connecticut avenije izmedju T ulice i M ulice predstavlja najživlji deo ove avenije. Prvo, na uglu sa T ulicom nalazi se spomenik i park Major General George B. McClellan-a, „St.Margaret Episcopal Church“ crkva i nekoliko kuća koje čine ruski kulturni centar sa barom i restoranom. 

Potom počinje niz komercijalnih i uslužnih objekata. Pokušačemo dati paralelni pregled radnji i izloga sa obe strane avenije. Idući niz aveniju smenjuju se brojni restorani, barovi, prodavnice hrane ili saloni lepote i zdravlja. Počinje hedonistički raskoš i  šarenilo. 2 bistroa francuske kuhinje nameštena jedan preko puta drugog da pokažu onaj francuski prkos i nadmetanje, burger i pizza fast food-ovi, kako piše,  od strane vašingtonskih sladokusaca izglasani restorani brze hrane, poslastičarnice i sladoleddžinice, uglavnom sa desne strane.  Kada se ide nizbrdo, restorani grčke, indijske, meksičke, japanske ili kineske hrane. Svaki metar je pažljivo zahvaćen a boje izloga, kao i boje fasada smenjuju se u nepravilnom rasporedu, no obuhvataju čitav spektar. Provuče se koji bar, mesto u kome je pivo, vino, koktel razlog dolaska mnogobrojnih mladih, pogotovo subotom uveče, po koji salon lepote, salon masaže, frizerski salon ili prodavnica za gurmanluke. Ipak, nekoliko mesta u ovom kraju treba izdvojiti: 


„Board room“ - nalik klasičnom američkom baru, ovaj bar ipak to nije. Iako se u njemu nalazi ogroman šank u kojem se osim 7-8 vrsta točenog piva služi i pregršt jačeg alkohola koje je uredno poređano na zidu preko puta, a iznad koga su poređani mnogobrojni ravni ekrani za uživanje u sportskim događajima, ovaj bar je u stvari stecište ljubitelja društvenih, stonih igara ali i svih onih koji bi da se zabave uz jednu od istih ili samo borave u atmosferi vreve i dobrog raspoloženja. Uvek pun, nekim danima dupke pun, „Board room“ je idealno mesto za izaći sa društvom, zabaviti se uz igru koju za povoljnih 2 dolara pozajmite, izači sam, upoznati izrazito raspoložene i dobronamerne ljude, izaći sam i gledati meč, izači u društvu i piti pivo, pričati, gledati meč. Nijedno veče u ovom baru nije pogrešno za izači. Nedeljno popodne ponajmanje. Svi oni koji imaju snage za još pića posle subotnjeg izlaska tu dolaze da alkoholom izbiju alkohol, a oni koji nemaju snage tu dolaze da lenčare u toploj atmosferi nedeljnog popodneva i familijarnom ambijentu gde se oko stola sa prijateljima zavrti karta ili kockica. Više o ovom baru na njihovom sajtu a proitajte i utiske: http://boardroomdc.com/

Odmah uz njega nalazi se „Black fox“, bar koji ugošćava ljubitelje jazz-a. Muzičari često postavljeni u izlogu kafea, sami sebe tako reklamiraju. Muzika je uvek visokog kvaliteta, a pored te male scene smeštene u izlogu postoji i scena u donjem nivou kafea gde je klavir i kožne udobne stolice. Hrana je ukusna, a poseban je akcenat na pićima i koktelima. Ovde se mogu naći alkoholi koje u drugim barovima nema, alkoholi karakteristični za neke udaljene ćoškove sveta, te bar tender-i prave koktele koji su specijaliteti kuće. Atmosfera je uvek vesela, prijatna, a upotpunjava je prisustvo ljudi različite seksualne orijentacije. Više o baru: http://www.blackfoxlounge.com/.





Sa druge strane ova dva bara je ArtJamz. Osnovan 2010. godine u Vašingtonu, ArtJamz je Američki originalni javni Art Studio i dnevni boravak, javni atelje i galerija,  prvi prostor koji kombinuje druženja, piće i kreativnu govor, prostor koji omogućava da oslobodite svog unutrašnjeg umetnika.  Kako funkcioniše: u samom klubu imate mogućnost da izaberete veličinu platna koje vam odgovara i vreme, a boje i različit materijal vam je sav na raspolaganju. Pored platna možete izabrati neku Street art Doll lutku te obojiti ovaj beli model. Postoje paketi koji uključuju piće a možete lepo i da pijete  a la carte. Ko neće da crta na platnu ili lutki može da kupi neke umetnine tu nastale, potpiše se ili nacrta nešto na zidu, priča, druži se uživa. U klubu se u svakom trenutku nalazi neko ko vam može dati osnovne insturkcije o crtanju i uskočiti vam u pomoć, a klub organizuje i sesije gde se održavaju predavanja o umetnosti i tehnikama, kao i privatne i poslovne događaje. Vašingtonski must do http://artjamzdc.com/.

Nizvodno ka Dupont circle-u proćićete pored Sajentološke crkve, interesantne građevine u crvenom kamenu, i brojnih restorana italijanske, brze američke ili meksičke, kao i luksuzne američke i po neke drugačije kuhinje.



 I tu baš na mestu gde se Connecticut avenija deli na onu koja ostaje nad zemljom i kruži oko Dupont Circle-a i onu koja ponire pod zemlju da bi ušla u tunel koji ide ispod Dupont Circle-a, nalazi se radnja jednog neuobičajenog fotografa. Claude Taylor je voleo da putuje- Imao je i tu šansu da radi za američku vladu i sa njom prođe pola sveta. Ali Claude Taylor voli i prizore iz svog grada i svoje države te oni čine najveći deo kolekcije, ali i interesantne slogane, znake, grafite, ili prizore hrane. U ovoj maloj i interesantnoj radnji u broju 1627 možete naći sve njegove fotografije u malom, srednjem i velikom formatu. Iako deluje kao da je radove radio ogroman broj fotografa, 100% fotografija je autorsko delo Claude Taylora koji je obišao većinu zemalja skoro svih kontinenata.  Ovo je dobro mesto da vidite one ćoškove grada koje nećete stići u svom kratkom boravku i kratkom životu, ili ih nećete primetiti ili naći.
U tom nivou treba istaći i 2 mesta za odličan zalogaj. Jedno je pre svega za zalogaj, sa kompletnim servisom za barom ili u stilizovanim barskim stolovima koji su raspoređeni u nekoliko redova unutar restorana ili u prijatnoj bašti. „Circa Dupont“ je restoran pristupačnih cena za ljude koji poštuju ukusnu porciju i kombinaciju, dobar servis ali ne i obavezno pozamašan zalogaj.

Za ljubitelje nešto većih porcija i to interesantnog ukusa, jedan lokal, iako svojim imenom indirektno poziva na ručak, nudi upravo sve da biste iz njega izašli zadovoljni i punog stomaka. Pogotovo ako uzmete dezert. Kuvari su majstori, restoran nije luksuzan, u stvari i nije restoran, već knjižara u kojoj može da se jede. A što bi rekla konobarica „ovde je stvarno svako jelo dobro, ja ti garantujem“.  I što je interesantno, postoji preporučeno pivo uz svako jelo. Sa razlogom uvek puni. "Kramerbooks & Afterwords Cafe“, http://www.kramers.com . Da, imaju i dosta knjiga, prilično dosta. I odlične kolače.
Posle „Starbucks“-a i ponekog drugog restorana ili prodavnice dolazi se do Dupont Circle trga. Ovaj trg, koji je i bio planiran u inicijalnom planu izgradnje Vašingtona Pierre Charles L'Enfant-a, nekada je nosio ime Pacific Circle, no od 1882 odlukom kongresa nosi ime Dupont Circle. Upravo sve u ovom delu grada naginje ka ovom trgu. On predstavlja mesto odakle zrakasto se ide ka najlepšim delovima za stanovanje, ulicama sa ambasadama, ulicama sa hotelima. On predstavlja mesto zabave, noćnog provoda, restorana. On predstavlja mesto gde ćete izaći i u roku od pola sata upoznati ljude sa kojima ćete pričati celu noć, koji će vas odmah prihvatiti, ljudi koje neće zanimati neka vaša tajna ili neka vaša istorija koliko će ih zanimati da se u tom trenutku i vi i oni dobro ispričati i družite. Za razliku od mnogih drugih gradova, ge će se te jednonoćna poznanstva završiti za 20 minuta ili posle 2 3 izgovorene rečenice, ovde ćete upoznati i ljude s kojima ćete ostati prijatelji mnogo duže. Interesantno je da postoji velika šansa da vam neko priđe i započne razgovor čak i ako je već u društvu. Isto tako interesantno je da je večina ljudi dobro obrazovanih i upućenih u svetske prilike i karakteristike različitih krajeva sveta, te nemojte se iznenaditi ako sa njima započnete razgovor sličan onom koji biste vodili sa vašim sunarodnicima.  Za sve ljude iz Srbije ovo je kraj u kome radi veliki broj mladih i kao kelneri i kao obezbeđenje. Po pravilu svi su nasmejani, relaksirani, uslužni i druželjubivi i radi da razmene reči i kontakt i udele savete. Ono što raduje jeste da deluje da su zadovoljni i da im dobro ide, a kako kažu, jedni drugima se nađu i zahvalni su drugim sunarodnicima koji ovde žive. Ukratko, u ovom kraju vas očekuje srdačan prijem i mogućnost da u  kratkom roku steknete draga poznanstva sa ljudima koji su po pravilu samim dolaskom u Ameriku već Amerikanci i da doživite iznenadan provod, jer u Americi je sve moguće, pa čak i ako nikad niste znali da se zabavite.

 Lep park na sredini  u kome se može odmoriti i u kome se mogu sresti ljudi koji upražnjavaju različite aktivnosti, meditiraju, uživaju ili rade nešto za sebe, predstavlja i mesto okupljanja LGBT populacije. Na žalost mogu se sresti i beskućnici koji su skoro uvek tu, nasmejani, druželjubivi i najčešće retko usamljeni, jer ljudi prolaze nekako često ovuda. Oko samog trga u okviru većih poslovnih zgrada postoje različite radnje, a interesantni su „Bar Dupont“, prestižni bar i „Books-a-Million“ knjižara u kojoj se takođe može prezalogajiti ili odigrati neki šah ili neka druga igra. 


I onda kada obiđete ili preprečite Dupont Circle i nastavite dalje avenijom, prvo se okrepite uz tople i sveže krofne, pa pređete preko na dobre cup cake-ove i spremni ste da zakoračite u svete krajeve noćnih klubova i barova Washington DC-a. Jednim za drugim se smenjuju „Big Hunt“ pab, sa 3 šanka , preko 30 vrsta točenog piva 3 sale i terasom, ekranima za praćenje utakmica, juke box-om, organizovanom predstavama i večerima komedije, zatim „Citron“ bar latinske muzike u kome se sredom uveče uči salsa, a petkom i subotom doživljavaju momenti latinske vreline uz blago ludilo koje je posledica pića i atmosfere ovoga kraja, a koja nekako kulminira u ovom baru. Gosti dolaze i odlaze od 9 časova, mnogi već tada počinju da plešu, jer i ovaj bar nudi nekoliko sala, pa dok jedni ručaju drugi troše kalorije, a posle 11h neki su na podijumu, neki na šanku a neki na stolu, svi uglavnom mrdaju. Veliki broj gostiju i jeste poreklom iz latinske amerike te su njihovi pokreti u ritmu muzike oni autentični. Potom „Madhater“ sa velikim šankom, uvek pun pre svega ljudi koji drže do svog izgleda, često ne i do svog zdravlja (oskudno obučeni za temperature koje zimi pogađaju DC), i ljudi koji vole dobru klupsku atmosferu. Slično je i u bary „Gryphon“ no on je čini se za one malo „dubljeg džepa“. Za dobru atmosferu u kojoj se mešaju ljudi pozitivnog raspoloženja, a različitog etničkog i socijalnog porekla, ljudi koji nemaju predrasuda i znaju i kako da se zabave i podele trenutke jedni s drugima, najtoplije preporuke idu „18th street Lounge“ baru . Ako pročitate kritike videčete zašto. Jednostavno a dobro. Muzika – miks funky-a, diska, house-a i nekih drugih stilova koje ljubitelji modernog zvuka znaju bolje, no svaka pesma nateruje na ples, a pleše se u paru, u krugu, za sebe. U svakom slučaju podržani ste od okoline, pa nek svako pokaže šta zna i hoće. Ako je bitno, onda da istaknemo da je dekor kao u kući  s početka 20-og veka što doprinosi osećaju kućne žurke. Ovaj bar se u stvari ne nalazi u Connecticut aveniji ali se nalazi tik uz nju, no ne treba ga preskočiti. http://www.eighteenthstreetlounge.com/


Dalje avenija prolazi kroz poslovni deo i izbija na „Belu kuću“. Po neki restoran razbije monotoniju velikih zgrada no poslovni deo ostavićemo za poslovne sate, mi našu priču završavamo ovde.

9.05.2013

18th Street NW Washington DC, jedna od najlepših i najživotnijih ulica na svetu


18. ulica North-West u Vašingtonu DC-u, prestonici Sjedinjenih Američkih Država, je jedna od najživopisnijih i najrađe posećenih ulica u ovom gradu. Izuzetno dugačka ulica, svojim tokom prelazi iz jednog uređenja u drugo. Čitavom ulicom smenjuju se kuće i zgrade svih boja spektra. Jedna za drugom nižu se žućkaste, šerpa plave, crvene, oker, braon, bele zgrade. U prvim delovima ulice one su za stanovanje, kasnije su to više manji komercijalni objekti, klubovi, restorani i diskoteke koji se prostiru na 2 3 sprata, onda opet počinju rezidencijalni objekti i diplomatska predstavništva kao i sedišta različitih asocijacija, da bi se sve završilo betonom i metalom i konačno poznatom „Belom kućom“. Razmenjuju se različiti stilovi, Art Deco, Viktorijanski, Queen-Anne, Edvardijanski.



Ulice počinje delovima grada koji nose ime Mount pleasant i Lanier heights. Mount pleasant, sa razlogom. Ova 2 dela grada moguće je da predstavljaju najugodnije mesto za život na ovoj našoj zemaljskoj kugli. Kako je Vašington DC sedište američke aristokratije i mesto odakle se ova, možemo slobodno reći civilizacija, razvijala u ovom kraju koji je ispunjen prelepim kućama i zgradama iz 19-og i 20-og veka u stilu Edvardijanskom i Art Deco , živi populacija koja se u SAD može pohvaliti najvišim stepenom obrazovanja i solidno visokim nivoom primanja. Sve ovo doprinosti da se osećate kao u jednom raju za stanovanje ali ne u modernom luksuzu koji je doneo kraj 20-og veka. Ulicu su pune drveća, drvoreda. Oko svake zgrade nalazi se bašta, ili ozidane terase sa klupicama, cvećem, i žbunjem koje deluje kao slučajno rasuto, a u stvari je dobro održavano. Gvozdene kapije, kamena i mermerna stepeništa, omanji parkovi, tj. ćoškovi rezervisano za drveće koje davno sađeno ide do u visine. S jeseni, kada lišće prekrije skoro svaki pedalj trotara, uživate u crvenkasto-žutoj boji. Zgrade interesantih fasada se često i ne primete u gomili krošnji. Sa velikom pažnjom održavani ulazi i prilazi daju utisak da je svaka zgrada rezidencija, no samo neke to i jesu, a ostale su ne tako mali objetki u kojima živi ne mali broj ljudi.



U nastavku ulica prolazi kroz poznat kraj imena Adams Morgan (https://www.google.fr/search?tbo=p&tbm=bks&q=isbn:0738542830). U ovom delu poznata je kao nalazište mladih ljudi koji u večernjim časovima mogu naći zabavu i družiti se u mnogobrojnim barovima sa različitom tematikom i ambijentom. Velikih broj mesta u kome se može poslušati muzika, proćaskati, upoznati dobro raspoloženi ljudi, goste najviše privlači petkom i subotom uveče. Ovaj kraj je tada preplavljen mladima koji idu u unapred određeni bar ili jednostavno uživaju u raznovrsnoj ponudi koristeći prednosti bar-hopping-a i ljudima željnim dodatne zabave, koji uredno čekaju u ne tako velikim redovima, kako bi od dobrog noćnog života ugrabili još malo. Ljubiteljima dobre razmene sa veselim društvom, nijedan bar neće biti pogrešan izbor. A ima ih raznih:





 U velikom broju barova postoji svirka uživo, a kvalitet izvođača je na zavidnom nivou. U muzici se pre svega ističe klub imena “Madams organ” (http://www.madamsorgan.com/). Ime gluba odgovara imenu kraja gde se M prebacilo iz druge u prvu reč, a logo kluba odgovara imenu kluba. Osim interesantne unutrašnjosti i dekoracije predmetima američke kulture divljine, kao i brojnim prepariranim životinjama severno-američkog kontinenta, ovaj bar nudi vrhunski muzički program gde je svako veče rezervisano za drugačiji muzički žanr. Pažljivo izabrani muzičari i bendovi, majstori čiste i dobre svirke, svakodnevno na meni iznose ili blues, ili jazz ili country ili generalno rock. Odlična atmosfera, prigušeno svetlo, praćena je uvek uz redovne mušterije i prijatelje kako muzikanata tako i lokala koji se odlično mešaju sa dobrodošlim pridošlicama i neredovnim svratišama. Atmosfera kao kod kuće pa još malo podgrejanija.   Interesantno je da je ovaj bar, na iznenađenje i samih vlasnika i ljudi koji vode ovaj bar, svrstan među top 15 barova amerike od strane “Playboy” magazina, a da mnogi smatraju da je broj 1 mesto za izaći u DC-u. Redovni gosti koji ne biraju muziku, se za veče country muzike obuku u karirane košulje i perjane prsluke, za veče bluza u šta im se već prvo nađe pod rukom. Mnogi plešu kako uđu, ostali pričaju, dok svi piju pivo, jer Vašington je grad u kome je moda i fazon da devojke piju pivo. Dešava se da ako neko od osoblja ili muzičara slavi rođendan svi u kafeu, iako možda više nikad neće kročiti, dobiju parče torte, jer u tom trenutku oni već imaju nekoliko prijatelja koje su tu upoznali.



U  “Rumba caffe”-u pak predstaviće vam se majstori gitare, perkusija i latino zvuka, a dobronamerni i gostoprimivi gazda će sa svakim prozboriti koju reč. Ranije on se potrudio da izabere interesantne slike južnoameričkih umetnika koje vise po zidovima sa ljubavnom i religijskom tematikom, toteme različitih etničkih grupa i u bar unese miks i toplinu hrišćanske i indijanske civilizacije koji cveta u ovom podneblju. Gosti će oduševljeno skakati i plesati uz zvuke latino ritmova u atmosferi koja je dopunjena ljubaznim prijemom desnih i levih ruku vlasnika caffe-a, tj. kelnerica, bar tender-a itd. Više o kafeu: http://www.rumbacafe.com/ i popularnim sajtovima gde se ocenjuje kvalitet usluge i servisa.

Popularan bar je i “Jack rose” (http://jackrosediningsaloon.com/) . Uvek pun elegantnih ljudi, neko bi rekao “class”-y. Bar za ljubitelje dobrog viskija i solidne gužve. Biblioteka prekriva sve zidove, ali u policama nisu knjige, već viski.

Preko puta njega nalazi se “L’enfant”, bar sa Ajfelovom kulom na krovu, bar u kome deluje kao da uvek ima neka žurka.

Tu su i brojni barovi, pabovi, po koja diskoteka, pa i studija za masažu u koje se, kao i svaki kriminalci koji se vraćaju na mesto zločina, oni koji uživaju u noći mogu vratiti i okrepiti sutradan. Tu se u ovom delu grada, može pronaći i po koji hostel. Kome je bitno da se ne vraća daleko od mesta na kome izlazi a opet voli da upozna interesantne i inteligentne ljude, koji u ovaj grad dolaze zbog nekog projekta, posla ili samo iskustva, spavanje u hostelu dalekom od luksuznog tipa “Washington International Student Center” može samo po sebi biti dovoljno iskustvo.

Kako je u Americi moguće pojesti u svakom baru, ova mesta nisu samo izvor dobrog pića, smeha, muzike i zabave već mnogima služe i da se okrepe i utole glad. Pored barova i klubova tu su i restorani različitih kuhinja i različitog koncepta. Ljubitelji jeftinijeg zalogaja i brze hrane tako mogu utoliti glad u okviru fast food restorana velikih lanaca, ali i malih vlasnika. Tu je pica jumbo veličine, falafel prodavnica gde svako sebi maže salate po izboru i koliko voli, brojni kebabi, prodavci krofni, pekare, poslastičarnice sa i bez cup-cake-ova, kafeterije, prodavnice sladoleda i tako dalje. Od ozbiljnih restorana, zamislite kraj sveta i najverovatnije naći ćete jednog predstavnika koji nudi specijalitete tog kraja planete u ovom delu ulice. Najbrojniji su naravno indijski restorani, no kako je svako poželeo pronači svoje mesto u  Adams Morgan kraju, nema ih toliko jer je svoj restoran trebalo da postavi i vlasnik poreklom iz Etiopije, Kine, Turske, Grčke, Argentine,  Italije, Španije, Meksika, Francuske il Amerike ... Većina restorana ne može poneti titulu luksuznog, no u većini možete pojesti izvanredno ukusan zalogaj. Primera radi, već gore pomenuti,  jedan spolja, naizgled, običan bar, a iznutra bar dekorisan različitim detaljima etno miljea Južne Amerike, “Rumba caffe”, nudi odličan zalogaj koji svi toplo preporučuju, zalogaj pikantne i bogate ukusima hrane južne amerike.

Slika gornjeg dela ulice subotom uveče značajno se razlikuje od one nedeljom ujutru ili popodne. Nedeljom, ulica je skoro prazna a u kafićima se okupe redovni gosti i oni koji imaju snage da se iz kuće izvuku.

Levo i desno od ovog dela 18-e ulice, bočne ulice predstavljaju pravi raj za život. Cvećem i drvećem ukrašeni prilazi malim zgradama i kućama, drvoredi sa svake strane ulice, čine uz činjenicu da je 18-a ulica blizu, ovaj kraj jako popularnim i traženim za život. Nekada jedinstvene kuće u vlasništvu imućnijih, sada podeljene na veći broj manjih stanova privlače mlade ljude, ljude koji čeznu za lepotom i dobrim kutkom. Na ulici se mogu videti parkirani moderni veliki automobili, ali i old timer-i, kabrioleti i kupei mlađih i starijih generacija. Prozori i stepeništa su pažjivo dekorisani saksijama, puzavicama, klupama, te je opšti utisak da se živi da prirodom.


Kasnije ulicom se prostiru uglavnom restorani i lepe kuće sa uređenim baštama i ogradama. Kako su kuće orijentisane ka ulici i nisu ograđene visokom ogradu, u dosta njih, kroz prozor stanova u prizemlju možete malo proviriti i videti unutrašnje uređenje na koje određeni vlasnici sigurno mogu biti ponosni. U ovom delu, koji je više za uživanje manjeg tempa, dosta različitih restorana smestilo se kako bi podržalo uživanje subotnjeg i nedeljnog popodneva ili ranih večernjih časova. I uglavnom ovde ljudi cool-iraju.





Srednji deo ulice pripada kvartu oko Dupont circle-a, jednog od centralnih gradskih trgova i jednog od najlepših mesta u Vašingtonu.  Ovaj deo grada zove se Strivers' Section Historic District, nekada ga je naseljavao viši-srednji stalež i aristokratija uglavnom Afro-Američkog porekla. Danas u ovom kraju možete naći ambasade velikog broja zemalja kao i sedišta društava i asocijacija. Izuzetno lepe kuće i zgrade, ne samo da su dom diplomatskog kora, več i bogatijih stanovnika grada koji žive ili u naoko lepim kućama i zgradama Edvardijanskog tipa, ili u modernijim compound-ima. Ulice u ovom kraju ispunjene su drvoredima, a ispred svake kuće ili zgrade nalazi se bašta uredno organizovana, šarena ili samo zelena. Kraj u kome je jako lepo boraviti, kraj u kome imaš kontakt sa prirodom, ljudskim stvaralaštvom, politikom, društvom i estetikom. Na uglu sa Church street nalazi se parohija “St. Thomas’ Parish” koja je 1970-e godine uništena u požaru. Preostao je parohijski dom koji je preuređen u prostor za okupljanje i molitvu, a temelji crkve, tj. prostor nekadašnje crkve preuređen je u park u kome se nalazi i lavirint za meditaciju.
Dalje, ulica nastavlja ka centru grada, Downtown-u i prolazi blizu Farragut square-a i Edward R Murrow parka . Zgrade u ovom delu ulice u uglavnom velike zgrade velikog biznisa. Metal i staklo dominiraju a počesto čitav blok predstavlja i jedna zgrada. U noćnim satima ulice su uglavnom prazne. Poneki klub ili restoran razbija upražnjenost. Ovaj deo ulice predstavlja suštu suprotnost onom gornjem, živom i naseljenom. U većem delu ovog dela ulice nema stambenih objekata.
Pri kraju ulica nastavlja do kraja u paraleli sa dvorištem Bele kuće i konačno završava na Constitution Avenue NW i izbija na park Constitution Gardens, koji je deo  National Mall-a  u kome se nalazi kompleks prestoničkih i nacionalnih najposećenijih spomenika i muzeja među koje spadaju: